POSAO U NJEMAČKOJ Brzo i lako do posla u Njemačkoj
Povezani članci
Izbjeglicama sa supsidijarnom zaštitom u Njemačkoj neće biti dozvoljeno dovesti članove svojih porodica.
Planovi nove vlade posebno pogađaju izbjeglice iz Sirije.
“Prije nego što sam došao iz Sirije u Njemačku, nisam znao da će biti tako teško. Jednostavno nisam znao. Znate, mi smo muškarci, a muškarci nisu navikli odgajati djecu”, rekao je Mohammed.
Ovaj Sirijac živi sam u Njemačkoj sa svojim devetogodišnjim sinom, koji boluje od cerebralne atrofije.
Plan da jednog dana dovede svoju suprugu i dvije kćerke vjerovatno neće biti ostvaren. Naime, koalicionim sporazumom nove njemačke vlade, koju čine Kršćansko-demokratska unija (CDU), Kršćansko-socijalna unija (CSU) i Socijaldemokratska partija (SPD), predviđeno je da se spajanje porodica za osobe sa supsidijarnom zaštitom obustavi na dvije godine.
Mohammed, koji ne želi da mu se prezime objavi, spada u grupu od 351.400 ljudi u Njemačkoj, koji imaju supsidijarni status, a većina njih dolazi iz Sirije.
Ova klasifikacija odnosi se na one koji ne ispunjavaju specifične kriterije za status izbjeglice prema Ženevskoj konvenciji, ali kojima u matičnoj zemlji prijeti opasnost – smrtna kazna, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili proizvoljno nasilje u kontekstu oružanog sukoba.
Izbjeglice sa statusom supsidijarne zaštite u Njemačkoj od 2024. dobijaju boravišnu dozvolu na tri godine. Smiju raditi i ostvarivati pravo na socijalnu pomoć. Međutim, dok azilanti i priznate izbjeglice imaju pravo da dovedu bračne partnere i djecu mlađu od 18 godina, to pravo ne važi za osobe sa supsidijarnom zaštitom.
Nova vlada želi ograničiti migraciju
Njemački ministar unutrašnjih poslova Alexander Dobrindt smatra da građani očekuju promjenu politike po pitanju migracija, što uključuje i ukidanje prava na spajanje porodica u određenim slučajevima. Kako je izjavio, sposobnost jedne države da integrira pridošlice ima svoje granice i zato se mora djelovati. Gradovi i općine širom zemlje već su, kako je ocijeno, na ivici svojih kapaciteta.
Pitanje spajanja porodica za osobe sa supsidijarnom zaštitom predmet je političkih rasprava u Njemačkoj već godinama. Vlada na čelu s kancelarkom Angelom Merkel je 2015. omogućila bračnim partnerima, djeci i roditeljima osoba sa supsidijarnom zaštitom pravo na spajanje porodica. To pravo je, međutim, ukinuto već 2016., nakon samo godinu dana.
Osobama sa supsidijarnom zaštitom od 2018. ponovo se dozvoljava spajanje porodica, ali vlada ograničava broj izdatih viza na najviše 1.000 mjesečno, uz duge liste čekanja i zamorne birokratske procedure. Tokom prošle godine je izdato 12.000 viza za članove porodica osoba s ovim statusom.
Pravne sive zone kod porodičnog spajanja
Organizacije za ljudska prava, poput Pro Asyl, kritikuju ovakve mjere i upozoravaju na to da razdvojenost porodice predstavlja ogromno psihičko opterećenje, što utječe i na proces integracije, ali i na pojavu neregularnih migracija. Bez legalnog puta za ponovno ujedinjenje s djecom, roditeljima ili supružnicima, neki ljudi se odlučuju na rizična, često nesigurna putovanja, kako bi se pridružili članovima porodice u Njemačkoj.
Neki pravnici smatraju da se direktiva Evropske unije o spajanju porodica ne odnosi na osobe sa supsidijarnom zaštitom jer je donesena prije nego što je ovaj status definiran. Ipak, zakonodavac je i dalje obavezan poštovati član 6. njemačkog Ustava (brak i porodica stoje pod posebnom zaštitom), kao i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, koju je Njemačka ratificirala, a kojom se garantira pravo na porodični život.
Jedno važno ograničenje ipak je priznato i na najvišem nivou. Njemački Savezni ustavni sud donio je presudu, koju je prihvatio i Evropski sud za ljudska prava.
“Ako postoji alternativa za porodični život u nekoj drugoj zemlji, posebno u zemlji porijekla, tada ne postoji automatsko pravo na porodično spajanje u Njemačkoj”, ukazao je Thomas Gross, stručnjak za njemačko i evropsko pravo s Univerziteta u Osnabrücku za Deutsche Welle (DW).
Izdavanje viza za članove porodice veoma dugotrajno
Savezni ustavni sud će na kraju morati odlučiti da li je zakonski dopušteno ukidanje spajanja za osobe sa supsidijarnom zaštitom. Gross pretpostavlja da će to potrajati godinama. Nedavno provedena studija pokazala je da već sada postupak dobijanja vize za članove porodice u njemačkim ambasadama traje između šest mjeseci i više od dvije godine.
“To nije tako da čovjek ode u ambasadu i sutradan sjedne u avion za Njemačku. To je komplikovan i često dugotrajan proces. Ponekad su potrebni DNK testovi, ponekad je ambasada veoma daleko ili u drugoj zemlji. Te prepreke su za mnoge ljude tako velike da ih je praktično nemoguće savladati ili prebroditi”, istakao je Gross.
Mohammedova viza, koju ima na osnovu supsidijarne zaštite, važi još jednu godinu. Njegova integracija je teška jer je on praktično 24 sata dnevno njegovatelj svom sinu koji redovno mora ići u bolnicu.
“Država bi trebala pomoći mojoj porodici da dođe ovdje, ovo je vanredna humanitarna situacija. Kako da ovo izdržim još duže”, pita se Mohammed.
