Neće da rade i žive s roditeljima! Zašto onda mladi idu u Njemačku? - POSAO U NJEMAČKOJ
Home / POČETNA / Neće da rade i žive s roditeljima! Zašto onda mladi idu u Njemačku?
faulenzen

Neće da rade i žive s roditeljima! Zašto onda mladi idu u Njemačku?

Mladi ljudi u BiH nisu pasivni, već pasivizirani. Takvim su ih učinili roditelji, obrazovni sistem, mediji i društvo uopće. Kriviti mlade što „neće da rade“ je isuviše neuvjerljivo u zemlji koja pati od 64%-tne stope nezaposlenosti mladih.
“Čak 230.000 mladih u BiH žive s roditeljima. Od tog broja 37.000 su “mladi” od 30 do 40 godina starosti. Dobro mi išta ikako #samokažem I sad ćemo ih mi sažaljevati jer nisu oni jadni krivi već država nikako da im nađe posao i stan.”

Ovaj status, koji je politička analitičarka Ivana Marić objavila na Facebooku i Twitteru, predstavlja klasičan primjer površne analize i ofucane retorike koja se već godinama provlači kroz bosanskohercegovački javni prostor. Upiranje prstom u mlade koji su navodno lijeni, neće da rade, već po cijele dane ispijaju kafe i žive sa roditeljima ne daje skoro nikakav sud o mladima, već samo o onima koji javno iznose ovakve i slične „analize“. Dekonstruišimo ovaj mit dio po dio.

Ako su mladi Bosanci i Hercegovci tako lijeni, zašto već godinama užurbano napuštaju zemlju i idu „trbuhom za kruhom“ u zemlje Europske unije? Od kraja rata do danas, Bosnu i Hercegovinu je napustilo 200.000 mladih ljudi, navodi Institut za razvoj mladih KULT. Ako neće da rade, kako to da se na hiljade mladih doktora i doktorica iz BiH odmah nakon završenog fakulteta vrlo brzo prilagodilo striktnom radnom vremenu u Njemačkoj? Ako im se toliko sviđa život s roditeljima, zašto od tih istih roditelja odlaze hiljadama kilometara daleko, znajući da će im u posjetu dolaziti jednom ili dvaput godišnje?

Mladi ljudi u BiH nisu pasivni, već pasivizirani. Takvim su ih učinili roditelji, obrazovni sistem, mediji i društvo uopće. Kriviti mlade što „neće da rade“ je isuviše neuvjerljivo u zemlji koja pati od 64%-tne stope nezaposlenosti mladih. Zar magistri i magistrice psihologije, ekomonije, kriminalistike ili hemije nisu u nezavidnoj poziciji u sistemu gdje je stranačka pripadnost daleko vrijednija od naučnih referenci? Šta treba, da novopečene inžinjerke genetike pokreću start-up biznise ili da se mladi stomatolozi uvaljuju u kredit od 100.000 KM za otvaranje privatne stomatološke ordinacije? Iako je podsticanje preduzetničkog duha i više nego poželjno, nisu svi rođeni (i studirali) da budu preduzetnici, niti to žele. Žele da rade i zarađuju novac. Mi ne tražimo da nam bilo ko nađe posao, ponajmanje država. Istovremeno, ne ne vidim problem da ta ista država svojim mladim ljudima osigura priliku za rad i fer uslove za konkurisanje na radna mjesta. Ako to neće uraditi naša država, hoće tuđa.

Na kraju krajeva, prioritet za zapošljavanje u ovoj zemlji svakako imaju „babini sinovi“ sa diplomama kupljenim na elitnim visokim školama Širokog Brijega, Travnika, Kiseljaka i Sokoca, kojima se radna mjesta čuvaju od momenta kad su začeti u majčinom trbuhu. Činjenica da prešućujemo prepisivanje na ispitima, plagiranje naučnih radova, kupoprodaju univerzitetskih diploma govori o idealima i vrijednostima koje zastupamo kao društvo. Svaka mlada osoba koja je prošla kroz obrazovni sistem koji toleriše takve nemoralne i kriminalne radnje nije ni naučena da su trud i kritička svijest uzvišeni ideali po kojima se moramo ravnati. Generalno gledano, mladi ljudi u BiH su naučeni da se trud i rad ne isplate, brem kratkoročno, a kritičko mišljenje kažnjava, pa zato i pokušavaju da sa što manje truda postignu što više. Dugoročno gledano, to je loš recept.

Ko je za to kriv?

Kriva je generacija mojih roditelja i roditelja Ivane Marić, koja je ovu zemlju još prije više od 25 godina oborila na koljena i svezanih očiju gurnula u plamen rata. Nije moja generacija ovu zemlju opljačkala u ratnoj privatizaciji, uzela joj „crno ispod nokta“ i potom zahvaljujući korupciji i nepotizmu pozapošljavala poslušne i podobne, a ne kompetentne i kvalifikovane. Nije moja generacija ta koja i 20 godina nakon kraja rata dijeli učenike u „dvije škole pod jednim krovom“, vjerovatno jedini preostali primjer etničke segregacije u Europi, čije sam posljedice osjetio na svojoj koži. Fundamentalni problem kod mladih koji izlaze iz takvih škola nisu granice na mapi, već one u glavi.

Ipak, jajački srednjoškolaci su u svojoj borbi protiv osnivanja još jedne podijeljene škole prošle godine pokazali punu spremnost i za brisanje granica u glavama svojih vršnjaka. I onda stari opet kažu mladi krivi? Ko nas uči i politički vodi (čast izuzecima), zlatni smo.

Mladi ljudi niti su lijeni, niti glupi da shvate da ova zemlja sa trenutnom društveno-političkom garniturom na meniju nema ono što oni žele. Ono što najboljim mladim ljudima nije dostupno u BiH, dostupno je u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj i drugim zemljama EU gdje se tokom radnog vremena od 9 do 17 sati ne pije kafa, i odakle roditelje gledaju kroz ekran mobilnog telefona. Pričam o istim onim mladim ljudima koje Ivana Marić & Co. smatraju lijenima i nespremnima na samostalan život bez roditelja. Demoniziranje i svaljivanje krivice na mlade ljude ne samo da je nepromišljeno, neutemeljeno i nadasve izlizano, već je i neproduktivno. Zar ne bi bilo korisnije da je Ivana Marić mladim ljudima udijelila koji savjet iz svoje bogate profesionalne karijere i tako im pomogla da se bolje pripreme za intervju i dođu do posla?

Do nas je!

Ovaj tekst ne napisah u cilju odbrane mladih ljudi od bilo kakve kritike. Daleko od toga. Imamo i više nego dovoljno prostora za dokazivanje i poboljšanje slike o sebi i svome okruženju. Kao mladi ljudi i budući dorski stubovi bh. društva možemo biti bolji tako što ćemo biti aktivni ne samo na fakultetu, već i van njega! Budimo najbolja verzija sebe na način da idemo na studentske razmjene, učimo strane jezike i učestvujemo u akademskim diskusijama na međunarodnom nivou. Odbijmo biti puki objekat rasprave, već njen aktivan sudionik! Budimo informisani o svojim pravima, te glasni i odvažni kad ih zahtijevamo. Na izborima ne dozvolimo da penzioneri glasaju u većem procentu od nas i na taj način odlučuju o našoj budućnosti. Kandidujmo se na izborima i zastupajmo progresivne vrijednosti kojih očito nedostaje na bh. političkom spektru. Budimo kritični najprije prema sebi, pa onda prema svemu oko sebe, uključujući i nekonstruktivne kritike političkih analitičara. Političari, od kojih su neki na vlasti i preko 20 godina, nam neće prepustiti vlast, niti udovoljiti našim zahtjevima ukoliko ih jasno i glasno ne artikulišemo i politički ne zastupimo. Imamo i glas, i znaje, a i masu. Iskustvo će doći greškama i vremenom. Do nas je!

Izvor: buka.com

Loading

O urednik

Također pogledajte

Njemačka ima rekordnih 83,6 miliona stanovnika, poznato koliko je među njima onih bez državljanstva ove zemlje

Njemačka je država imigracije, što se odražava na njen broj stanovnika. Taj broj se povećao …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *